Nacionalni park Paklenica

Nacionalni park Paklenica nalazi se na južnim padinama Velebita i rasprostire se na površini od 95 km². Ime Nacionalnog parka Paklenica potiče od “paklin” koja se odnosi na smolu crnog bora, vrlo ljekovite za iscjeljenje rana. Proglašen zaštićenim područjem 1949. godine što ga uvršćuje u drugi najstariji Nacionalni park Hrvatske. Sve do 1997. godine Park je bio manje površine (36km²), nakon čega je proširen. Ovo područje je izuzetno bogato kanjonima, jamama i okomitim stijenama, zbog čega je omiljena destinacija planinara, penjača i alpinista. S’ obzirom da se nalazi u području južnog Velebita, odlikuje ga izuzetni veliki visinski raspon koji doseže više od 1700 m nadmorske visine. Među najviše vrhove Nacionalnog parka Paklenica spadaju: Vaganski vrh (1757 m), zatim Babin vrh (1744 m), Sveto brdo (1751 m), Segestin (1715 m) i Malovan (1709 m).

Raznolikost Nacionalnog parka Paklenica

Iako se u prošlosti zbog interakcije ljudi područje Paklenice u izvjesnoj mjeri mijenjalo, njegova izvorna prirodna ljepota i fenomeni su ostali očuvani. Područje Nacionalnog parka Paklenica odlikuju izuzetne geomorfološke, geološke vegetacijske prirodne vrijednosti. Izvorni prirodni fenomeni i izuzetno očuvan eko sistem Nacionalnog parka Paklenica doprinijeli su da ovo područje bude jedan od autentičnih lokaliteta.

Specifičnost klime koja je ovdje pod planinskim i kontinentalnim utjecajem doprinijela je izuzetno bogatoj vegetaciji, zbog čega se u Parku možemo susresti s mediteranskim i planinskim biljnim vrstama. Na ovom prostoru dominira prava raznolikost šuma, od čega bukova šuma pokriva više od 60% ukupne površine, zatim šume crnog bora koje zauzimaju više od 15% površine.

Kada je u pitanju geološka jedinstvenost, ona je predstavljena kroz kanjone Velike i Male Paklenice gdje su prisutne dolomitske naslage. Među najčešćim površinskim reljefnim krškim oblicima su škrape, nastale korozijskim djelovanje vode.

Iako na prostoru Parka postoji ogromna raznolikost u smislu flore i faune, zbog nedostupnosti određenih područja pojedina staništa nisu dovoljno istražena. Na postojeću bioraznolikost koja je ovdje zastupljena u velikoj mjeri je utjecala ljudska aktivnost, u smislu zemljoradnje što je uzrokovalo potiskivanje prirodnih šumskih staništa.

Flora i fauna Nacionalnog park Paklenica

Područje Nacionalnog parka Paklenica odlikuje veliko bogatstvo geomorfoloških oblika, veličanstvenih krajolika, raznovrsnost biljnog i životinjskog svijeta. Ovdje je zabilježeno preko 1000 vrsta biljnih vrsta, od čega 79 spada u endemične. Kada je riječ o fauni, u Nacionalnom parku Paklenica prisutno je više od 230 vrsta ptica. U kanjonskom području Parka nalazi se veliki broj ptica, od kojih se najviše ističu orao zmijar, sivi sokol i suri orao. Velika očuvanost eko sistema doprinijela je brojnosti povećanja leptirova. Također, ovdje postoji oko 30 vrsta gmizavaca, preko 50 vrsta sisara. Park je stanište smeđeg medvjeda, risa, lisice, divlje mačke, vuka, divokoze, jelena.

Najvažnije atrakcije Nacionalnog parka Paklenica

Glavna atrakcija Nacionalnog parka su impresivni kanjoni. Nacionalni park Paklenica krase impresivni kanjoni Velike Paklenice (14 km) i Male Paklenice (12 km). Uz kanjon Velike Paklenice, podno visokih litica, nalaze se podzemni tuneli koji su iskopani u stijeni. Središnji dio Nacionalnog parka karakterizira reljefni kompleks, Crni Vrh, a južnim dijelom se rasprostire Borovnik koji je dobio naziv po bujnim šumama crnog bora. Najviše područje Parka sačinjava greben Velebita čija je širina 1-3 km. Ujedno, ovdje je Vaganski vrh, najviša točka Velebita.

Špilja Manita spada među najljepše atrakcije Parka. Ispred ulaza u špilju se nalazi visoka stijena koja se zove Maniti kuk. Cijela špilja je dužine 175 m, a uređena je za posjetioce.

Nacionalni park Paklenica spada u najvažniji penjački centar i svrstava se u sam vrh penjališta u Europi. Najpoznatiji vrh je Anića kuk koji posjećuju penjači iz cijelog svijeta i što ga čini najvažnijim na području cijelog južnog Velebita.

Među znamenitosti Parka spadaju kraški, reljefni oblici, a najznačajnije su jame i pećine. Prema podacima istraživanja, oni datiraju iz 19. stoljeća. S’ obzirom da se radi o izuzetno važnim arheološkim lokalitetima, ova nalazišta spadaju u nezaobilazan dio obilaska Nacionalnog parka. Među najvažnijim nalazištima su špilja i jama u Zubu Buljme gdje je pronađena lubanja medvjeda čija starost se procjenjuje oko 30 000 godina.

Posjeta i obilazak Nacionalnog parka Paklenica

Starigrad predstavlja polaznu točku za ulazak u Nacionalni park Paklenica. Inače, Starigrad koji spada u malo naselje i luku nadomak Parka je veoma zanimljiv svim posjetiocima i planinarima, jer omogućava odlazak do plaže. Posebnu draž penjalištu u okviru Parka daje blizina morske obale, pa je ovo izvrsna kombinacija za sve koji uživaju u raznovrsnosti penjanja ili sportova na vodi.

Obilazak Parka podrazumijeva posjetu kanjona Velike Paklenice najpoznatijeg mjesta za planinarenje. Uspinjanjem glavnom stazom pored potoka nalazi se šumarska kuća, zatim se može obići lokalitet Sklopina, iz 17. stoljeća, kuće koje su ugrađene u okviru pukotina stijene. Najvažnije aktivnosti u Parku odnose na planinarenje i penjanje. U sklopu Nacionalnog parka Paklenica postoji preko 150 km pješačkih staza zbog čega se smatra jednim od najznačajnijih. Ovdje se nalaze pješačke staze koje su obilježene putokazima što omogućava posjetiocima vožnju biciklom ili pješačenje za što bolji doživljaj upoznavanja Nacionalnog parka Paklenica. Jedan od najvažnijih događaja koji se odnosi na Park je međunarodni susret penjača koji se održava u mjesecu svibnju.